Obmana ateizma

Prevara ateizma

Predavanje Šeik Abdur Raheem Green

Preveo: www.islamic-invitation.com

Pogledajte video na engleskom jeziku

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Mir, milost i blagoslovi Allaha neka su na vama).

Počinjemo sa hvalom Allahu, hvalimo Ga, tražimo Njegovu pomoć i oprost, i utječemo se Allahu od zla naših duša i od loših djela naših. Koga Allah uputi, niko ga ne može zavesti, a koga Allah zabludi, niko ga ne može uputiti. I svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed ﷺ, sallallahu alejhi ve sellem (mir i blagoslovi Allaha neka su na njemu), Njegov rob i Njegov poslanik.

Zašto bi neko postao ateista? Zašto bi neko izabrao doktrinarni sistem koji objavljuje da ne postoji Stvoritelj ovog univerzuma? I ovo je prva tačka koju želim da vam svima objasnim, a to je da je ateizam tvrdnja o istini.

Ateizam je tvrdnja o istini, drugim riječima, ateisti zauzimaju stav o nečemu. Skeptik je osoba koja kaže: Ne znam da li postoji Bog ili ne, skeptik je osoba koja kaže: Možda postoji Bog, a možda i ne postoji, ne znam, dokazi me ne uvjeravaju ni u jednom smjeru. Ali ateista je drugačiji. Ateista objavljuje da Bog ne postoji, ateista izjavljuje da on ili ona znaju – a to je implicirana namjera – da znaju da Bog ne postoji.

Ono što želim da istražim je: šta je osnova ovog znanja? Šta je osnova ove tvrdnje? Kada ateista tvrdi da Bog ne postoji ili da zna da Bog ne postoji ili da je uvjeren da Bog ne postoji, šta ih vodi, šta ih tjera da usvoje ovu tvrdnju, šta ih tjera da zauzmu ovaj stav?

Sada, moj dragi prijatelj i kolega, Hamza Tzortzis, nazivamo ga muslimanski Aristotel. Dajemo mu ovaj nadimak, ma šaa Allah (kako Allah želi), ne samo zato što je grčkog porijekla – on je Grk koji je prešao na islam – već i zato što posjeduje veliko znanje iz oblasti filozofije, i održao je brojne debate sa ateistima, istaknutim ateistima u svijetu, uključujući, na primjer, Eda Bucknera, predsjednika Udruženja Humanista i Ateista Sjedinjenih Američkih Država, i Dana Barkera, koji je bivši kršćanski misionar, a sada je svoje misionarstvo preusmjerio na ateizam, i mnoge druge s kojima je Hamza javno raspravljao, a vi možete pogledati te debate. Ako želite posjetiti našu web stranicu, našu stranicu https://iera.org , možete pratiti linkove do tih debata i gledati ih ako je to tema koja vas zanima. Ono do čega je Hamza došao, a što je slično onome do čega sam ja došao nakon mnogo, mnogo godina davanja da'wah (pozivanja u islam), je da većina ljudi koji su ateisti nisu ateisti zato što je njihovo vjerovanje racionalno.

Sve što trebate učiniti, dragi moji braćo i sestre, je pogledati neke od Hamzinih debata sa tim istaknutim ateistima u svijetu, i vjerujte mi, bit ćete razočarani, bit ćete jako razočarani, ne Hamzom, elhamdulillah (hvala Allahu), već ćete biti razočarani jer su ateisti nekako uspjeli uvjeriti mnoge ljude da je ateizam neka vrsta racionalnog izbora, to je zadana pozicija naučnika, akademika i intelektualaca.

Stoga, mnogi ljudi danas zamišljaju da je većina naučnika ateisti, i samo to, samo to tjera ljude da obrate pažnju i da ozbiljno shvate tvrdnju ateizma. Čak i ja, u mojim mnogim godinama kao musliman, ma šaa Allah, vjerovatno sada 25 godina, elhamdulillah, kao musliman, sada sam musliman duže nego što sam bio nemusliman. Mnogo sam razmišljao o ovoj temi. Kako možemo dokazati postojanje Allaha, istovremeno ispitujući argumente ateista? Ali, kao što naslov današnjeg govora sugerira, došao sam do zaključka da se događa neka vrsta obmane, da je njihova tvrdnja da su racionalni i intelektualni uglavnom lažna tvrdnja.

Zaključit ću, a Hamza je također zaključio, da je većina ateista ateista iz emocionalnih razloga, a ne iz racionalnih.

Najočigledniji razlozi zašto je neko ateista – a ima i drugih razloga, ima i drugih razloga – ali dva najistaknutija razloga zašto je neko ateista su: prvo, osoba osjeća da ga je Allah iznevjerio. I to je ono što smo ja i moj kolega Hamza pronašli kroz iskustvo, da mnogi ljudi, a to su često bivše religiozne osobe, postaju ateisti jer osjećaju da ih je Allah iznevjerio. Oni bi rekli: „Klanjao sam, bio sam religiozan, vjerovao sam u Allaha, ali onda se desilo to i to u mom životu, naišao sam na ovu i ovu poteškoću u životu. Kako mi Allah to može učiniti? Kako Allah može sjediti tamo i pustiti me da se suočim sa ovom poteškoćom? Trebao me spasiti, trebao me izbaviti, trebao me držati podalje od ovoga.“

Drugim riječima, naišli su na neku poteškoću u svom životu, i osjećaju da su možda toliko posebni da ih je Allah trebao zaštititi. I to samo po sebi, naravno, proizlazi iz pogrešne predodžbe o Allahu i pogrešne predodžbe o našem odnosu s Allahom.

Kao što mi, muslimani, znamo, život je iskušenje. Kao što Allah subhanehu ve te'ala (Uzvišeni i Slavljeni) spominje u plemenitom Kur'anu:

الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا ۚ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ - سورة الملك: 2

Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha. - Sura El-Mulk: 2

U Plemenitom Kur'anu, Allah, Stvoritelj, nam govori da sam stvorio život i stvorio smrt, samo da bih iskušao, samo da bih vidio ko je od vas bolji u djelima, a On je Moćni, Onaj Koji oprašta.

Dakle, život je iskušenje, a priroda iskušenja je da ima teškoće i olakšanja. Biće poteškoća, biće nedaća, biće bolesti, biće slabosti.

Čak u Kur'anu, Allah nam govori: Zar ste mislili da ću vas pustiti da kažete: "Mi vjerujemo", a da vas ne iskušam kao što smo iskušali one prije vas?

Stoga ćemo biti iskušani, i činjenica da tvrdimo da vjerujemo u Allaha ne znači da ćemo prestati biti iskušani, ne, zapravo, znamo od Poslanika Muhammeda (ﷺ) da Allah iskušava one koje voli, a one koje voli više, iskušava ih više, jer kroz ovaj proces iskušavanja mi kao ljudi postajemo pročišćeniji i čistiji. Tako učimo da se poboljšamo, tako postajemo bolji, tako naš karakter i priroda i temperament, ako smo strpljivi, ako uspješno položimo ispit, postajemo bolji ljudi.

To je kao proces prečišćavanja rude da bi se dobio čisti metal; morate prečistiti rudu, morate izvući čisti metal iz prljavštine i iz rude koja ga okružuje, i kroz taj proces dolazi do prečišćavanja.

Mnogi ateisti imaju ovaj problem: "Ako postoji Bog, zašto je dopustio da mi se ovo dogodi?"

Ali to nije racionalno, nije racionalno, to je emocionalno. Ako razmislite o tome, predočiću vam racionalne argumente za postojanje Boga, i vidjet ćemo da postoje vrlo, vrlo snažni racionalni argumenti, i vrlo dobri razlozi za vjerovanje da ovaj univerzum ima Stvoritelja. A onda, preispitaćemo, inša'Allah (ako Bog da), neke od argumenata ateista, i također ćemo otkriti da njihovi argumenti uopšte nisu snažni. Ali spomenuo sam jedan razlog.

Razlozi za ateizam: Analitička perspektiva

Dakle, prvi od dva glavna razloga zbog kojih neko postaje ateista – i primijetite da kažem „postaje“ ateista, jer prva tema o kojoj bih želio razgovarati, a koja je vrlo zanimljiva, jest da je vjerovanje u Allaha zapravo urođeno i instinktivno za ljudska bića.

Postati ateista je odluka koju osoba donosi. Ljudska bića se rađaju po svojoj prirodi vjerujući u Stvoritelja. Naše okruženje i naše okolnosti su ono što nas odvlači od toga. Ateizam je stečeni stav, a ne prirodan, on je neprirodan.

Drugi razlog zašto ljudi postaju ateisti je taj što jednostavno ne vole ideju da moraju živjeti po pravilima, osim po pravilima koja sami sebi postavljaju. Ne sviđa im se ideja da će biti pozvani na odgovornost, ne sviđa im se ideja da postoje stvari koje čovjek mora činiti i stvari koje ne smije činiti, i da je jedino Biće koje ima pravo i znanje da ljudima to kaže – Stvoritelj.

Drugim riječima, ono što privlači ateista je ono što oni zamišljaju da je sloboda. Kažem "zamišljaju da je sloboda", a ipak postoje i mnogi drugi razlozi.

Historijski ateizam i sukob sa Crkvom

Postoje neki historijski razlozi, posebno za naučnike. Sukob između Rimokatoličke crkve i nauke je, za mnoge naučnike, iskrivio položaj religije naspram nauke. I mislite posebno na način na koji je Galileo tretiran. A za mnoge naučnike, to znači da je Crkva, koja za njih predstavlja Katoličku crkvu kao religiju, protiv nauke, i da Crkva nije dala naučnicima slobodu da istražuju i razvijaju različite teorije.

I mislim, usput, dragi braćo i sestre kao muslimani, da bi ovo trebalo da bude jedna sporedna tačka, jedna priča upozorenja za nas. Jer, naravno, u našoj civilizaciji nismo imali ovaj sukob između nauke i vjere. U našoj civilizaciji, zapravo, nalazimo da je nauka promovirana i podsticana. Štoviše, prema nekim zapadnim učenjacima i misliocima, sam naučni proces, ono što nazivamo naučnom metodologijom, bio je nešto što su muslimani izmislili i uveli, a ljudi na Zapadu su taj proces naučili od muslimana.

Mislim da je važno da mi kao muslimani budemo vrlo oprezni u pogledu stvaranja ili pojačavanja sukoba između religije i nauke. Ali naravno, ako naučna zajednica odluči da usvoji ateizam kao preferirani stav, tada će biti vrlo teško izbjeći takav sukob. Međutim, mislim da je realnost takva da tvrdnja da je većina naučnika ateisti uopće nije istinita. Zapravo, ako pogledamo neke od najvećih umova u nauci, poput Alberta Einsteina, vrlo je jasno kroz čitanje njegovih djela da je vjerovao u postojanje Stvoritelja. Isto tako i Newton, koji je na mnogo načina poznat i jedan je od divova nauke, također je vjerovao u postojanje Stvoritelja. I zanimljivo je da je Darwin, dugi niz godina svog života, također vjerovao u postojanje Boga; tek je u kasnijem dijelu života počeo izražavati svoje sumnje. Dakle, ova tvrdnja da je naučna zajednica ateistička zajednica uopće nije istinita.

Sada, dragi braćo i sestre, ono što želim da uradim je da pređem preko nekih argumenata koje iznose ljudi koji vjeruju u postojanje Stvoritelja. I želim da predstavim skup argumenata za potpuno novi pravac u raspravi. A razlog zašto ovo želim da predstavim je taj što je nedavno provedeno vrlo veliko istraživanje u Oxfordu od strane „Društva za um i antropologiju“ ili „Antropologije uma“, i potrošili su 1,9 miliona funti na ovo istraživanje, i ako se dobro sjećam, u njemu je učestvovalo više od 60 akademskih istraživača iz cijelog svijeta. Dakle, ovo je bila velika naučna studija u oblasti ljudske psihologije i antropologije. I nakon mnogo godina, došli su do zaključka da vjerovanje u bogove, religijsko vjerovanje i vjerovanje u zagrobni život nije nešto što učimo od naših roditelja, već je to nešto instinktivno i prirodno u čovjeku. Štoviše, sam proces ljudskog razmišljanja je oblikovan vjerskim vrijednostima. I to je od velikog značaja, jer se, naravno, u potpunosti slaže sa onim što islam kaže da se svaki čovjek rađa na „fitri“. Drugim riječima, svaki čovjek, kao što je rekao Poslanik Muhammed (ﷺ), je rođen da obožava samo Allaha. I kao što je rekao Poslanik (ﷺ), naši roditelji su ti koji nas tjeraju da odstupimo od te prirodne fitre posvećujući obožavanje Allahu, i čine nas da slijedimo različite religije ili da uopće ne slijedimo nikakvu religiju.

Ovo je ljudska priroda, i vrlo je zanimljivo da je ovo opsežno istraživanje to potvrdilo. Ovo je instinkt usađen u svima nama, a životinje, usput rečeno, djeluju instinktivno. Ono što razlikuje čovjeka od životinje je to što čovjek posjeduje razum; imamo sposobnost logičkog razmišljanja, dok se životinje oslanjaju na instinkte. Imamo i ono što nazivamo refleksnim radnjama. Na primjer, ako podignete nešto jako vruće, u tom trenutku ne razmišljate; nema procesa u vašem umu koji kaže: "Ovo je prevruće, moram to baciti." Ne, to činite instinktivno, bacite to instinktivno. To je refleksna radnja i to je nešto iracionalno; to je samo dio naše urođene strukture. Da biste nastavili držati nešto vruće, morate se trenirati, morate naučiti prevazići svoj prirodni instinkt, što čovjek može učiniti. Možemo naučiti prevazići te refleksne radnje i prisiliti se da držimo vruću žar. Ova sposobnost korištenja našeg uma za prevazilaženje naših instinktivnih reakcija je jedinstvena karakteristika ljudskih bića. Ipak, taj instinkt postoji, a vjerovanje u Allaha je instinktivno.

Šta je dokaz za to? Vrlo je, vrlo zanimljivo da je jedan od najistaknutijih ateista, Richard Dawkins, nedavno bio u TV emisiji i intervjuiran je, i govorio je u tom intervjuu: "Većina kršćana ne zna ništa o svojoj Svetoj knjizi, jednostavno ne znaju ništa o svojoj knjizi." A intervjuer je rekao: "Pa, to je zanimljivo. Vi, gospodine Dawkins, vjerujete, i veliki ste obožavatelj Darwina, zar ne? Naravno, ovaj Darwin je vrlo, vrlo važan. Možete li mi reći puni naslov njegove knjige "O porijeklu vrsta"?" A Richard Dawkins je rekao: "O, moj Bože!" Rekao je "O, moj Bože!", i tako se ovaj ateista ili ovaj poznati ateista našao u teškoj situaciji, nije znao odgovor, i na kraju je rekao "O, moj Bože!".

Poput "O, moj Bože", pomozi mi, šta da kažem? A ovo je osoba koja kaže da ne vjeruje u Boga, i to je zapravo instinktivno. Allah nam u Kur'anu daje primjer onih koji se ukrcaju na čamac i plove s čamcem s ciljem trgovine, prodaje i kupovine. Kada odu na pučinu, digne se snažna oluja. Allah u Kur'anu opisuje kako ih valovi udaraju kao krov šatora. Možete li zamisliti ogromne valove koji se razbijaju iznad vas? Za trenutak će čovjek pomisliti: pa dobro, čamac će me spasiti, čamac je dobro izgrađen, čamac će me spasiti, ili možda misle da će ih kapetan spasiti. Ali kada čamac počne da se raspada i lomi, i kapetan je odnesen, šta će učiniti? Šta će učiniti? Počinju se moliti Stvoritelju, počinju govoriti: "O, moj Bože, pomozi mi." A kada kažu "O, moj Bože", ime nije važno, da li kažu Allah ili "Bog" ili bilo koje drugo ime, važan je koncept. Šta oni konceptualno prizivaju u svom umu? Prizivaju Biće za koje instinktivno znaju da ima autoritet nad svim u svemiru.

To je Onaj Koga prizivaju; instinktivno znaju da ovo Biće postoji i da ih može spasiti i da posjeduje moć i sposobnost da ih spasi iz njihove nevolje. To je poenta, ne ime već koncept, i to je važno, jer ovo Biće koje instinktivno prizivaju nije dio svemira; oni ne prizivaju nešto što je dio svemira, niti je ovo Biće cijeli svemir skupljen. Ne, ovo je Biće za koje znaju da je posebno i odvojeno od svemira i da ima autoritet nad njim. To je, naravno, Allah, to je, naravno, Stvoritelj.

Stoga je ovo instinktivno znanje, koje je sada potvrdilo veliko naučno istraživanje, suštinski dio našeg ljudskog procesa razmišljanja. I to je vrlo važno jer u stvari ovdje skoro možemo završiti. Možemo reći bilo kojem ateisti: "Znate li da postoji Bog? Znate to, to je u vašoj prirodi, svako od vas to zna." I to je zapravo istina. Allah kaže u Kur'anu i obavještava nas o značenju Njegovih riječi: "Pokazat ćemo im znakove Naše u dalekim prostranstvima i u njima samima, sve dok im ne postane jasno da je to istina." Dakle, Allah će pokazati znakove, pokazat će im ih.

Ipak, ljepota naše vjere, islama, jedna od najljepših stvari u našoj vjeri, ma šaa Allah, je ta što je ona racionalna. To je prelijepa racionalna vjera, vrlo je logična. A kada pogledamo naš univerzum i svijet oko nas, možemo vidjeti da univerzum i svijet funkcionišu prema zakonima, i imaju sisteme unutar sebe.

Zapravo, to su vrlo složeni sistemi, i izuzetno složeni sistemi. Postoji nevjerovatna ravnoteža i vrlo precizni uslovi da bi život bio moguć. Nažalost, nemam vremena da ulazim u ove detalje jer mi ponestaje vremena, ali ono što mogu predložiti je da nabavite ovu knjigu koju smo mi proizveli i zove se "Čovjek u crvenim gaćama". Šta je "Čovjek u crvenim gaćama"? Pa, predlažem da je pročitate ukratko, vrlo je laka, možete je preuzeti sa interneta. Sve što trebate učiniti je otići na našu web stranicu OneReason.org, koja je web stranica koju vodi organizacija "IERA" koja ima za cilj dawah (pozivanje u islam) nemuslimanima, i možete je preuzeti odatle. I naći ćete neke nevjerovatne informacije o preciznom podešavanju univerzuma, i kako je univerzum vrlo precizno podešeno da bi život bio moguć.

Kad bi gravitaciona sila bila malo drugačija, vrlo malo drugačija, na primjer, u omjeru 1 prema 1095, kad bi gravitaciona sila bila toliko malo drugačija, univerzum ne bi postojao. Ne bi postojao onakav kakvog ga poznajemo na način koji bi mogao podržavati život. I ima mnogo sličnih stvari na koje možemo gledati u onome što vidimo kao sisteme, vidimo univerzum, vidimo svijet. Nije li racionalno, nije li najracionalniji stav, da ako vidimo nešto što funkcioniše po zakonima i funkcioniše po sistemima, da mora postojati nešto s moći i inteligencijom koje je stvorilo te zakone i stvorilo te sisteme, kroz koje i pomoću kojih sve može da se odvija?

Ako bih hodao pustinjom ovdje u Abu Dabiju (znam da je ovo Dubai, ali kažem Abu Dhabi jer Abu Dhabi ima naftu, u redu?), ako bih hodao pustinjom u Abu Dabiju i našao iPad, ili nešto što liči na iPad napravljeno od stakla, plastike i komada metala. Podigao bih ga i rekao sebi: "Pa, ovo je proizvod milijardi godina slučajnih događaja. Da, sunce je izašlo, vjetar je puhao, pijesak, mjehurići nafte, munja je udarila, i nakon milijardi i milijardi godina kretanja pijeska, dobili smo staklo i plastiku i iPad se formirao." To je smiješno! Niko vas neće shvatiti ozbiljno! Nije racionalno, nije racionalno. Nije racionalno tvrditi da je organizovan i sistematičan univerzum proizvod slučajnih događaja. Nije racionalno. Dapače, najaracionalniji zaključak je da naš univerzum ima Stvoritelja, i da je taj Stvoritelj moćan, mudar i inteligentan.

Problem zla: česta prigovor

Sada, postoje neke prigovore koje nalazite, a to su najčešći prigovori koje ateisti iznose. Prvi je ono što oni nazivaju problemom zla: „Ako postoji Bog, zašto ima toliko patnje na svijetu?“ Čuli ste to prije, zar ne? „Gdje je taj Bog? Djeca umiru! Žene umiru! Ima zemljotresa! Ima bolesti! Gdje je taj Bog? Kako On to dopušta?“ Ali brzo shvatamo, uz malo razmišljanja, da ovo nije racionalan argument. To je emocionalno, zasnovano je na emocijama. Jer razlozi za vjerovanje da univerzum ima Stvoritelja su jasni: živimo u uređenom i sistematičnom univerzumu, gdje vidimo uređenje i vidimo sisteme. Racionalno je zaključiti da iza toga stoji snaga i volja i inteligencija.

Ali brzo shvatamo, uz malo razmišljanja, da ovo nije racionalan argument, već je emocionalan; zasnovan je na emocijama. I to zato što su razlozi za vjerovanje da svemir ima Stvoritelja jasni: živimo u uređenom i sistematičnom svemiru gdje vidimo uređenost i sisteme, i racionalno je zaključiti da iza njega stoji moć, volja i inteligencija.

Postojanje patnje nema nikakve veze s tim da li postoji Stvoritelj ili ne, to je, u stvari, sasvim drugo pitanje. Pitanje je: Zašto Allah dopušta da se ove stvari dešavaju? To ne dokazuje niti opovrgava postojanje Allaha, ali je pitanje „Zašto?“. A jedini način na koji možemo odgovoriti na to pitanje, „Zašto?“, je kada nam Allah to kaže. U stvari, ovo pitanje samo po sebi vodi racionalni um do zaključka da nam je potrebna objava, potrebna nam je da nam Allah kaže zašto je naš život takav? I koja je svrha našeg života? I šta je razlog našeg postojanja?

Zanimljivo je da je osnovno pitanje o zlu i patnji u svijetu pitanje koje nas mora dovesti do vjerovanja ne samo u postojanje Allaha – jer to pitanje nema nikakve veze s postojanjem Stvoritelja – već je to pitanje o „Zašto, Bože? Zašto dopuštaš da se te stvari dešavaju?“ Jedini način na koji možemo saznati je ako nam Allah otkrije tu uputu. I to je vrlo snažan argument za potrebu za objavom, za potrebu da nam Allah dâ tu uputu. U svakom slučaju, inša’Allah (ako Bog da), možda možemo pokriti ostatak u sesiji pitanja i odgovora.

Džazakallahu khairan (Neka te Allah nagradi dobrom), šejh Abdur Raheem Green. Sada je vrijeme za sesiju pitanja i odgovora. I kao i obično, imamo mikrofon s lijeve strane za muškarce i jedan iza za dame. Dakle, ako ste spremni, inša'Allah, uzet ćemo prvo pitanje s mikrofona s lijeve strane.

Pitanje: Esselamu alejkum. Moje ime je Ayman, i samo sam želio da pitam: Mnogi ljudi se rađaju na Zapadu i rađaju se u ateističkim porodicama, kao i mnogi se rađaju u muslimanskim porodicama. Ali zašto muslimani, koji možda čak i ne klanjaju, i ne čine mnogo... znate... ali samo vjeruju, zašto oni idu u Džennet dok ateisti ne idu, iako samo slijede ono što su im rekli njihovi roditelji? Samo se pitam.

Šejh Abdur Raheem Green: Aymane, odakle ti ta informacija?

Aymanov odgovor: Prethodna iskustva i...

Šejh Abdur Raheem Green: Dobro, ali to nije iz Kur'ana, zar ne?!

Aymanov odgovor: Ne, ne.

Šejh Abdur Raheem Green:

Dakle, Aymane, kao muslimani, i vjerujem kao racionalna ljudska bića, ono što trebamo učiniti je da, ako želimo znati što neka religija kaže, trebamo ispitati učenja same religije, a ne ponašanje ili izjave nekih ljudi koji tvrde da slijede tu religiju. To je problem, u redu? Mislim da ne možemo suditi islamu po tome što muslimani govore i čine, baš kao što ne možemo suditi kršćanstvu ili budizmu po tome što budisti ili kršćani tvrde da govore i čine. To možda predstavlja tu religiju, a možda i ne, ali ako zaista želimo znati što religija uči, trebamo se vratiti samoj Knjizi, zar ne?

I sigurno se ne slažem s tvrdnjom da će osoba koja je rođena u muslimanskoj porodici i koja uopće ne prakticira svoju vjeru otići u Džennet, dok će osoba koja je rođena u ateističkoj porodici otići samo u Džehennem. Jer Allah je Pravedan. To je ono u što vjerujemo; vjerujemo da je Allah Pravedan i da će Stvoritelj suditi svima s pravdom. Na primjer, osoba koja nikada nije čula za Allahovu vjeru, nije čula za Kur'an, nije čula za istinska učenja Poslanika Muhammeda (ﷺ), hoće li Allah reći toj osobi na Sudnjem danu: "Zašto nisi klanjao? Zašto nisi postio? Zašto nisi dao zekat? Zašto nisi hadž obavio u Mekki?" Ne. Ako ta osoba nije imala znanja o tome, onda je pravedno da je Allah neće pitati za te stvari jer nije imala znanja. To bi bilo nepravedno; to bi bila nepravda.

Dobro, dok možda postoji musliman okružen ljudima koji ga podsjećaju da bi trebao činiti ovo, a ne činiti ono, i da je to ono što vjera uči, svaka osoba i dalje mora donijeti svjesnu odluku o tome, čak i ako je rođena u muslimanskoj porodici. Ipak mora doći vrijeme kada će donijeti racionalnu i svjesnu odluku da bude musliman. Međutim, ono što mi kažemo je da je islam prirodna fitra, temeljna vjera muslimana je urođena, tako da musliman ne mora duboko i intelektualno razmišljati o svom sistemu vjerovanja, jer je vrlo prirodan, to je običan i prirodan sistem vjerovanja. Dok će osoba na Zapadu koja je rođena u ateističkoj porodici možda morati ozbiljno intelektualno razmišljati o svemu, ali obično ljudi koji žive na Zapadu u ovakvom okruženju imaju onu vrstu obrazovanja koja ih potiče da intelektualno razmišljaju o stvarima. Poanta, Aymane, je da je na kraju krajeva, Allah pravedan i da će svima suditi pravedno. To potkrepljuje ono što je Imam Muslim zabilježio u svom „Sahihu“ od Ebu Hurejre, radijallahu anhu (neka je Allah zadovoljan njime): Allahov Poslanik (ﷺ) je rekao: „Četvorica će se raspravljati na Sudnjem danu: čovjek gluh koji ne čuje, čovjek lud, starac senilni i čovjek koji je umro u periodu bez poslanika. Što se tiče gluhog, on će reći: Gospodaru, Islam je došao i ništa nisam čuo. A što se tiče luđaka, on će reći: Gospodaru, Islam je došao i djeca su me gađala izmetom. A što se tiče senilnog starca, on će reći: Gospodaru, Islam je došao i nisam ništa razumio. A što se tiče onoga koji je umro u periodu bez poslanika, on će reći: Gospodaru, nijedan mi Poslanik od Tebe nije došao. Zatim će uzeti njihove zavjete da Mu se pokoravaju, pa će im poslati da uđu u Džehennem. Rekao je: I tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhamedova duša, da su ušli u njega, on bi im bio hladan i siguran.“ (Zabilježio Muslim, Hadis broj: 2865).

...ili će drugi reći: "Došao sam u vrijeme kada nije bilo poslanika, poruka nije bila jasna, bila je zbunjujuća." A drugi bi mogao tvrditi da je bio lud, ili da je bio premlad. Dakle, ove grupe ljudi će doći, i Allah će im dati iskušenje na Sudnjem danu. Na Sudnjem danu, Allah će im dati iskušenje; ako prođu ovo iskušenje i pokore se Allahu, to pokazuje da bi se, da im je poruka stigla u ovom životu, pokorili Allahu i Njegovom Poslaniku. Ali ako ne, to pokazuje da se ne bi pokorili. Da, poanta je u tome da mi vjerujemo da će Allah postupati sa svima pravedno, i nije samo pitanje okolnosti ili sreće pri rođenju koje vas vodi u Džennet ili u Džehennem. Nipošto, mi to ne vjerujemo.

Inša’Allah (ako Bog da), uzet ćemo sljedeće pitanje sa mikrofona za sestre, pozadi. Izvoli, sestro.

Esselamu alejkum (Mir vama). Moje pitanje se tiče onoga što je pitao brat. Svi znamo da je Allah pravedan, i nikome se neće dogoditi nikakva nepravda. Ali kada razgovaram sa svojim ateističkim prijateljima online i lično, njihova pitanja na koja ne mogu odgovoriti su: „Gdje je pravda? Kad ja postanem muslimanka i sve je lako jer sam rođena u ovom dijelu svijeta, ili rođena u ovoj porodici?“ Znam da ste upravo odgovorili na to u vezi sa ljudima koji se rađaju u ateističkim porodicama i tako dalje, ali pitanje je: Šta im tačno trebam reći ako im kažem da je Allah pravedan i da će im biti odgovoreno na Sudnjem danu? Njihov odgovor će biti: „Ne vjerujem u Allaha, i ne vjerujem u Sudnji dan“, tako da moj odgovor za njih nije validan ili im ne daje ono što žele znati.

Šejh Abdur Raheem Green: Pa, mislim prvo, sestro, da je odgovor prilično jasan na određene načine, jer ti razgovaraš sa tim ljudima; samim tim, ti im daješ priliku da se promijene i prihvate istinu. Kako se onda mogu žaliti da im poruka nije stigla kad si ti poslanik koji im nosi poruku? Zar ne?

I stvar je u tome, sestro moja, da iskreno mrzim generalizirati grupu ljudi, jer neki ateisti mogu biti zaista zbunjeni, zar ne? Ali, iskreno, mnogi od njih su vrlo arogantni ljudi. Kada počnete raspravljati s njima, jasno ćete to vidjeti. Ponudit ćete im vrlo razumne odgovore, ali oni će doći s potpuno nerazumnim odgovorima, a to su isti ljudi koji tvrde da su racionalni.

Također bih vam snažno preporučio da zamolite svoje ateističke prijatelje s kojima razgovarate online da pročitaju knjigu „Čovjek u crvenim gaćama“. Zamolite ih da je pročitaju i pogledajte mogu li dati odgovor na njen sadržaj. I vi sami biste je trebali pročitati, inša’Allah (ako Bog da), naći ćete je vrlo, vrlo korisnom, jer početak knjige govori upravo o pitanjima vezanim za to kako znamo i kako se uvjeravamo u postojanje Allaha.

Drugo na što bih htio skrenuti pažnju, sestro, je ideja „fitri“. Mi vjerujemo da svako ljudsko biće posjeduje instinktivno znanje. Svako… Ateizam je u slaboj poziciji, a ovo istraživanje koje je proveo Oksfordski institut za antropologiju i psihologiju, potrošili su na njega 1,9 miliona funti, a u njemu je učestvovalo 60 akademika iz cijelog svijeta, uključujući Kinu i druge zemlje u kojima većina stanovništva ne vjeruje u postojanje Boga. Ono što su uradili je da su, kada su testirali djecu i postavljali im pitanja i davali im određene testove, zapravo otkrili da imaju koncept o Bogu i imaju koncept o zagrobnom životu.

Dakle, čak i u tim ateističkim društvima, djeca i dalje posjeduju taj osnovni prirodni koncept, i to su neki od razloga koji su ih naveli da zaključe da je vjerovanje u Boga, vjerovanje u religiju i vjerovanje u zagrobni život zapravo urođeno, instinktivno vjerovanje u čovjeku, zar ne? Tako, kao što sam rekao, mislim da su glavni razlozi zbog kojih osoba bira ateizam ili zato što im se nešto loše dogodilo u životu pa pomisle: „Kako je Bog to mogao dopustiti da mi se dogodi?“ ili jednostavno ne žele živjeti svoj život prema nekim pravilima! To je sve, ne žele pravila u svom životu, već samo žele biti u stanju raditi što god žele bez osjećaja da postoji ikakva odgovornost. Možda postoje i drugi razlozi, a neki ljudi su zaista zbunjeni, na primjer, problemom zla. Još nešto što često govore je da je religija dovela do mnogih ratova, vidite, religija je dovela do mnogih ratova, kako religija može biti istinita ako je dovela do mnogih ratova i mnogih problema? U svakom slučaju, poenta je opet: je li ovo iracionalan argument? Razmislite o tome, je li ovo racionalan argument? Ne, nije racionalan, jer i dalje možete zaključiti – ne kažem da je tako, ne kažem da je tako – ali racionalno možete reći: „Možda Bog voli ratove.“ To ne dokazuje nepostojanje Boga, niti čak dokazuje je li religija istinita ili ne.

Odbacivanje tvrdnje da je "religija uzrok ratova": iracionalan argument i drugačija stvarnost

Koja je osnova na kojoj se oslanjaju da kažu da religija ne može biti istinita jer uzrokuje ratove? Koja je osnova? Nije racionalna osnova, emocionalna je, samo emocionalna privlačnost, nije racionalna, i u svakom slučaju, nije istinita. Opet, ono što su otkrili – psiholozi su otkrili – jest da su ljudi koji imaju vjerska uvjerenja sretniji i žive duži, korisniji i sretniji život od ljudi koji nemaju vjeru. To je gotovo utvrđena istina, i to je ono što nam psiholozi govore, da vjera općenito čini ljude sretnima.

Uzmimo nešto drugo, dobro, ako kažete da je religija izazvala mnogo ratova, šta je sa Pol Potom, znate, iz Kambodže, diktatorom odgovornim za smrt miliona i miliona ljudi? A šta je sa Staljinom, koliko je ljudi ubio Staljin i Hitler? I mnogi drugi ljudi koji nisu imali nikakvu religiju, ti ratovi nisu bili zbog religije, oni su bili najkrvaviji i najužasniji koje je svijet ikada vidio. Čak i većina ratova koje danas nalazite nisu vjerski ratovi, to su ratovi za resurse, to su ratovi zasnovani na materijalizmu. Dakle, ova tvrdnja da ih je religija pozvala, znate, možemo reći da je to stari kliše, smiješno je iznositi takvu tvrdnju, i to ionako nije racionalna tvrdnja. Ali, znate, neki od ovih ljudi su zbunjeni, tako da je naša dužnost, inša'Allah (ako Bog da), i ja sam vrlo sretan zbog ovih ljudi koji vole razgovarati sa tim ljudima online i ma šaa Allah (kako Allah želi) pokušavaju ih uvjeriti i komunicirati s njima, i to je zaista sjajno. Volio bih da ima mnogo ljudi kao ova sestra. Džazakallahu khairan (Neka te Allah nagradi dobrom).

Insha'Allah (Ako Bog da), imamo vremena za još jedno pitanje, pa ćemo se uputiti do mikrofona za braću s desne strane. Izvolite s pitanjem, brate. Allahu Akbar! Moje pitanje, prije nego što ga uopšte uspijem postaviti, ja sam novi musliman (nedavno sam prešao na islam), tek jučer sam prešao na islam. Ja sam iz Ugande i imam nešto... Mogu sada reći roditeljima, tako sam sretan što sam se pridružio nevladinoj organizaciji. Ranije sam bio kršćanin. Ma šaa Allah (kako Allah želi), i u Dubaiju sam tek dva mjeseca, radim u jednoj kompaniji. U međuvremenu, promjena nije bila vezana za uvjerenje ili slično, već je bila rezultat onoga što sam vidio od vas tokom ova dva mjeseca. Zaista sam uporedio ono što sam bio i ono što sam postao, i vidio sam da sam gubio svoj život, ne gubio svoj život doslovno, ali nisam bio na pravom putu. Stoga, danas sam želio samo da dobijem vrlo lijep i divan certifikat o prelasku na islam. Dobio sam ga jučer, ali danas ga želim dobiti pred očima hiljada anđela!!

Šejh Abdur Raheem Green: Kažem ma šaa Allah (kako Allah želi) našem bratu, elhamdulillah (hvala Allahu). Ovo je najbolja stvar koju ćete ikada učiniti u svom životu, da postanete musliman. Elhamdulillah, ako želite sreću, jedini način na koji ćete pronaći istinsku sreću je prihvaćanjem islama. Ali želim postaviti pitanje: Postoji li još neko u ovoj sali danas tko bi želio uljepšati i usrećiti svoj život i prihvatiti vjeru islam? Ako postoji još netko ovdje, hoće li netko od vas ustati? Mahnite rukama, izvolite naprijed ako još netko želi prihvatiti islam. Elhamdulillah, imamo nekoga tko dolazi! Imamo prijatelja Allahovog! Znate, ako razmišljate o tome da postanete muslimani, nema boljeg vremena za to nego sada, ma šaa Allah. Jer vjerujte mi, bit ćete nagrađeni za jačanje vjere svih i za to što ste sve učinili da se osjećaju lijepo ovdje danas poslijepodne. Dakle, ima li još netko? Želi li još netko izgovoriti šehadu, ma šaa Allah, i postati musliman? Elhamdulillah, dobro, imamo nekoga tamo. Želiš li to reći za mnom, inša'Allah?

Ibrahim: Esselamu alejkum. Ve alejkum selam, ve alejkum selam. Moje ime je Ibrahim, dobro. Ibrahim iz Kenije, ma šaa Allah. Bio sam kršćanin, ali sada želim prihvatiti islam.

Šejh Abdur Raheem Green: Ma šaa Allah, Ibrahime, ovo je predivno! Dakle, želim od vas dvojice, Ibrahima i drugog brata iz Ugande, inša'Allah (ako Bog da), da kažete za mnom, ponovite za mnom:"Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah." (Svjedočim da nema boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.)

Ma šaa Allah, reci za mnom: Svjedočim da nema boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.

Allahu Akbar (Allah je najveći), Džazakallahu khairan (Neka te Allah nagradi dobrom)! Ovo je predivno! Neka Allah blagoslovi vas obojicu i većinu vas, ma šaa Allah. Džazakallah! Ovo je predivno, ma šaa Allah, braćo! Moj savjet vama dvojici je da se povežete s Allahom kroz namaz. Imamo nešto predivno u našoj vjeri: svaki musliman mora klanjati pet puta dnevno. Namaz pet puta dnevno nije težak, to je privilegija, ma šaa Allah. Možete li zamisliti da je Allah, Stvoritelj cijelog svemira, od nas tražio da stojimo pred Njim da Mu se molimo i da Ga obožavamo samo Njega, barem pet puta svaki dan? Stoga molim braću ovdje da vas podrže inša'Allah i da vas poduče namazu, i siguran sam, ma šaa Allah, naći ćete mnogo ljudi koji će vam pomoći ovdje. Izvinite, čuo sam da postoji sestra koja želi izgovoriti šehadu! Hajde, jesi li upravo čula od braće tamo, sestro? Ma šaa Allah, jesi li spremna da izgovoriš šehadu?

Reci za mnom: "Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah." (Svjedočim da nema boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.)

Allahu Akbar, ma šaa Allah, elhamdulillah.

Ma šaa Allah, reci za mnom: Svjedočim da nema boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.

Džazakallahu Khairan (Neka te Allah nagradi dobrom), šejh Abdur Raheem Green. Molimo Allaha da ga nagradi i da ga uvijek čuva, i molimo Allaha da sve vas nagradi za vaše pridruživanje.

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Mir, milost i blagoslovi Allaha neka su na vama).

www.islamic-invitation.com

Preuzmi

https://www.islamic-invitation.com/downloads/deceit_of_atheism_bosnian.pdf